Osnovna škola Pavao Belas

     Došli smo pred Osnovnu školu Dózsa Györgyi, a Mađari koji će nas primiti u obitelji su također bili uzbuđeni kao i mi. Svatko od nas je imao drugačiji doživljaj. Oprostili smo se od profesorice i krenuli u sasvim drukčije obitelji.

     Bili smo u obilasku grada Veszprema koji ima predivne stare građevine. Dijeli se na stari i novi dio. Posjetili smo njihovu crkvu, prolazili smo uskim ulicama, bili na trgu i u parkiću. Imaju i predivan vidikovac - staneš na stari kamen i jednostavno uživaš u pogledu na cijeli Vezsprem.

     Spustio se mrak pa smo morali krenuti  kući .

     Sljedećeg dana, u petak  4.4. – probudili smo se, doručkovali  i pješice krenu li u školu. U školi su nas  dočekali prijatelji i profesorica iz Njemačkog, Ivana Pavić. Zvono je zazvonilo, a djeca su mirno krenula u razred. Danas smo bili na njihovoj nastavi, zabavljali se. Prvi sat su prezentacijama predstavljali svoju školu i krajolik, a 2. sat mi smo predstavili našu školu i pokazali im spot Happy koji smo snimili za podršku djeci s epilepsijom na Ljubičasti dan. Svi su bili oduševljeni našom izvedbom. Kada smo se prestali smijati, jedni od drugih učili smo riječi. Npr. na njemačkom Guten Tag , na hrvatskom dobar dan, a na mađarskom Servus.

     Istog dana, učenici su i dalje imali nastavu, a mi smo išli na prvi zajednički izlet. Opet smo se vidjeli sa prijateljima u busu. Došli smo do  Balatonfuhreda – naručili smo sladoled i vidjeli predivnu obalu ispred ogromnog, prekrasnog  jezera Balaton. Preko jezera vozili smo se do druge obale i polutotoka Tihany. Pola sata penjali smo uzbrdo do stare crkvice. Ispred stare crkve je isto predivan pogled na jezero Balaton. Bili smo u nekoj modernoj prostoriji i pogledali kratki filmić o crkvi i svećenicima. Poslije smo se još zabavljali, lovili, hodali i polagano krenuli do busa. Vratili smo se kući, umorni, žedni. Pred školom su nas pričekale obitelji, krenuli smo kući, večerali, istuširali se i išli spavati.

     Sljedeći dan bila je subota, 5. travnja. Taj dan bio je rezerviran za obiteljsko druženje pa smo mogli malo dulje spavati. Za obiteljski dan obitelji su nas vodile gdje god su one htjele. Mi smo išli u Zoološki vrt. Tamo smo vidjeli majmune, rakune, medvjede, žirafe, slonove, nosoroge, čimpanze, srne, jelene. Ovaj dan je bio uzbudljiv kao i prethodni pa smo umorni, iscrpljeni ali i sretni  brzo zaspali.

     Sljedećeg dana u  nedjelju 6. travnja posjetili smo zabavni park. Bilo je jako zabavno. S nama su išli i naši prijatelji Mađari. U zabavnom parku vozili smo se u bobovima, penjali na umjetne planine, hodali po užetu i bili na Rangeru poslije je svatko pojeo svoj sendvič, a  najbolja profesorica Pavić nam je kupila sladolede! Nakon zabavnog parka krenuli smo kući. Nismo mogli dočekati sutrašnji dan – Budimpeštu – cijeli dan u dobrom društvu.

     Osvanuo je i taj dan! Ponedjeljak, 7. travnja. Put do Budimpešte trajao je oko 2 sata. Prvo smo došli do vidikovca Citadelle, otkud se vidi cijela Budimpešta. Nakon toga spustili smo se u grad i krenuli u Parlament. Trebali smo čekati 15 minuta, prije nego što smo ušli u njega na ulaznim vratima stajali su vojnici i čuvali ulaz.  Bili smo u jednoj posebnoj prostoriji. U njoj su dva sabljama naoružana vojnika koji čuvaju znamenja prvog mađarskog kralja, sv. Stjepana. Nakon parlamenta krenuli smo u šetnju Budimpeštom, posjetili smo baziliku sv. Stjepana i ribarske kule. Umorni, ali i sretni u Veszprem smo se vratili oko 20.00 sati. U školi nas je čekalo veliko iznenađenje! Naši prijatelji i njihove obitelji za nas su organizirali oproštajnu večer. Jeli smo mađarske specijalitete i uživali u njihovom društvo, a sporazumijevali smo se naravno na njemačkom jeziku.  

     Zadnji dan, utorak 8. travnja. Ujutro smo se uputili pješice do gradonačelnika Veszprema koji nas je lijepo primio i ukratko nam predstavio grad Veszprem. Poslije toga uputili smo se u tvornicu porculana Herend koja se nalazi nedaleko od grada Veszprema. Tvornica nas je očarala, jer se u njoj radi sve ručno, a pokazali su nam i cijeli proces izrade porculana.

      Nakon  tvornice vratili smo se u školu, ručali, a trenutak povratka kući nam se približavao. Koliko smo se veselili povratku i ponovnom susretu s najbližima toliko nam je bilo žao što je našem putovanju došao kraj.

     I tako, puni lijepih dojmova i doživljaja krenuli smo prema Brdovcu. U 20.30 bili smo pred našom školom. Roditelji, braća, sestre, bake i djedovi dočekali su nas s oduševljenjem!

     Ova razmjena  nam je bilo lijepo iskustvo. Puno toga smo vidjeli, naučili, upoznali puno novih ljudi i njihov način života i naravno dobili priliku iskoristiti i proširiti vlastito znanje njemačkog jezika.

     Veselimo se rujnu, jer će nam tada u posjetu doći novostečeni prijatelji iz Mađarske!

Nikolina Laljak i Ana Fegić, 6.b